U ovom slučaju cilj je bio vratiti se čitanju nakon duže pauze i provjeriti nekoliko uvriježenih tvrdnji koje su sputavale motivaciju. Prvi korak bio je zapisati mitove koji se najčešće čuju u razgovorima o književnosti. Zatim je definiran jednostavan način praćenja: što se čita, koliko dugo i kako se pamti sadržaj.
Mit broj jedan bio je da vrijedi samo čitati „klasike” i da je sve drugo gubljenje vremena. U praksi se pokazalo da mješavina klasika, publicistike i popularnoznanstvenih naslova povećava kontinuitet. Činjenica je da različite vrste knjiga razvijaju različite vještine: od jezika do kritičkog mišljenja.
Drugi mit bio je da se mora čitati satima kako bi to „imalo smisla”. Testiranje s 15–25 minuta dnevno donijelo je stabilniji ritam i manje odustajanja. Činjenica je da je dosljednost često važnija od trajanja jedne sesije, osobito kada se navika tek gradi.
Treći mit: brže čitanje nužno znači bolje čitanje. U slučaju se pokazalo da se brzina prirodno mijenja ovisno o žanru i težini teksta, pa je uspoređivanje s drugima demotiviralo. Činjenica je da je cilj čitanja razumijevanje i užitak, a ne broj stranica.
Kako odabrati dobru knjigu riješeno je kroz mali postupak od tri provjere. Prvo se pročitao kratki opis i nekoliko stranica, zatim se pogledao sadržaj ili indeks, pa se tek onda odlučilo o posudbi ili kupnji. Takav pristup smanjio je napuštanje knjiga na polovici i povećao osjećaj kontrole nad izborom.
Za preporuke za čitanje korištena je kombinacija izvora umjesto oslanjanja na jedan. Uspoređene su preporuke knjižničara, prijatelja sličnih interesa i tematskih popisa za određene potrebe (npr. putovanja, posao, hobi). Činjenica je da se kvaliteta preporuke povećava kada joj se doda kontekst: što tražite i u kojem raspoloženju čitate.
Kod knjiga o povijesti testiran je mit da su sve takve knjige suhoparne i preteške. Odabrani su naslovi koji spajaju narativni stil i jasne izvore, uz povremeno provjeravanje bilješki i bibliografije. Činjenica je da povijest može biti pristupačna ako se počne od užeg razdoblja ili teme koja već zanima čitatelja.
Za knjige za učenje jezika razbijen je mit da su učinkovite samo školske gramatike. U praksi je bolje funkcionirala kombinacija: kratke priče, dvojezični tekstovi i lagani romani uz bilježenje novih riječi u kontekstu. Činjenica je da izloženost jeziku kroz priču često olakšava pamćenje i održava motivaciju.
